SAKRAMENT POMIRENJA (S BOGOM I BLIŽNJIMA)

Naš ljudski život sa svim teškoćama i nelogičnostima koja nam se događaju odgovor dobiva u zajedništvu susreta s Bogom (sjetimo se prispodobe o Milosrdnom Ocu, Susreta Isusa i Zakeja, susreta Isusa i žene koju su htjeli kamenovati …). Taj susret Boga i čovjeka jest SAKRAMENT. I svaki sakrament postaje obilježen i obuhvaćen oproštenjem i prihvaćanjem, a što je onda zapravo novi život, nova šansa što dolazi od Boga.

Slobodan sam reći da se naš život u biti odvija u tom istinskom susretu (sakramentu) ili u bježanju od tog susreta. Stoga i naša pojedinačna ispovijed pred svećenikom jest (sakrament) susret s Bogom gdje svećenik ne predstavlja Boga nego Crkvu koje smo i mi dio, a koju smo povrijedili svojim grijesima, svojim sebičnim životom (sve to nam izgleda smiješno i nelogično ako nemamo tzv. osjećaj crkvenosti tj. ako i sami sebe ne smatramo dijelom te Crkve).

 Kako se ispovijedati?

1.     Priprava - ispit savjesti (ne tuđe nego svoje)

2.     Ispovijed pred svećenikom (bez okolišanja i muljanja – vidjet ćeš bit će lakše)

3.     Izraz kajanja svojim riječima ili uobičajenom formulom: Kajem se od svega srca…

4.     Odrješenje (u ime Crkve)

5.     Pokora -koju svećenik zadaje obično je (prema Evanđelju) u tri forme: molitva, čini ljubavi ili milostinje i post.

Nakon ispovijedi primamo Sv. Pričest- postajemo dionici onoga što se na misi događa.

Pričest možemo primiti uvijek kod svake sv. mise pod uvjetom da nismo teško sagriješili tj. da nismo sasvim svjesno i slobodno bez ikakve prisile ili vanjske ili unutarnje uvjetovanosti činili grijeh u odnosu prema Bogu ili bližnjemu- susjedu (da, susjed ti je bližnji).